Emocionalno prejedanje i hrana kao mehanizam odbrane

Pričali smo o mnogim faktorima koji utiču na taloženje kilograma i na gubitak kilograma, pričali smo o makronutritijentima, mikronutritijentima, kalorijama, whoosh efektima, intermittent fastinzima, autofagiji, suplementaciji, zaslađivačima, aditivima i spisak se nastavlja. Međutim mi nismo samo skup naših metaboličkih i drugih fizioloških procesa, nismo plusevi i minusevi, nismo statistika aplikacije za praćenje unosa kalorija, nismo broj na vagi niti obimi koje pratimo iz nedelje u nedelju. Značajan faktor u ovom putovanju na kojem se zajedno nalazimo jeste psihološki faktor i volela bih da ovu temu otvorim sa nečime što je većina nas iskusila – emocionalnim prejedanjem.
Verujem da ste do sada već čuli za ovaj pojam i da imate neku predstavu šta on predstavlja. Ukratko objašnjeno, emocionalno prejedanje se odigrava kada usled nekih stresova, unutrašnjih pritisaka, olakšanje pronalazimo u konzumiranju hrane. Međutim retko kada ćemo se uhvatiti za zelenu salatu kada je emocionalno prejedanje u pitanju, češće to će biti nešto vrlo slatko, vrlo slano, nešto što će dići šećer u krvi i pružiti nagli skok raznih hormona i neurotransmitera u našem organizmu zbog kojih ćemo se na kratko osećati bolje.
Zašto posežemo za hranom u ovim momentima? Pogledajte jedan čest scenario – gledate omiljenu seriju i grickate čips, jedete čokoladu… šta se tada dešava? Sva čula su okupirana, draži se nalaze na sve strane i u tim momentima naša pažnja je na spoljnim dražima i ne moramo, odnosno i ne možemo da se bavimo unutrašnjim problemima, razonodili smo sebe i otklonili fokus sa unutrašnjih pritisaka i nelagodnosti. Ovo je vrlo čest i rasporostranjen mehanizam. Na ovaj način mi sebe anesteziramo, hrana postaje primarni izvor zadovoljstva, odsustvo hrane znači suočavanje sa pritiscima koji tada isplivavaju i zato ulazimo u začarani krug gde hrana predstavlja mehanizam odbrane.
Hrana i problem sa viškom kilograma imaju višestruke odbarmbene funkcije, dok god se bavimo problemom kilaže, planiranjem obroka, otpočinjanja dijeta itd. mi bavljenje nekim drugim problemima stavljamo na čekanje. Mnoge izlaske iz zone komfora uslovljavamo gubitkom kilograma. Sigurno vam je poznata fraza: kad smršam onda ću…da promenim posao…krenem da treniram…bavim se nečime što me ispunjava…proširim socijalni krug…itd. Na ovaj način kilaža i hrana se koriste kao štit.
Takođe hrana i sam čin obroka može se povezivati sa osećajem sigurnosti, jer naš organizam je instinktivno tako ustrojen da znamo da kada jedemo tada smo na sigurnom, tako u situacijama kada osećamo da nam je sigurnost ugrožena na bilo koji način, posezanje za hranom može pružiti lažni osećaj sigurnosti. Takođe tokom odrastanja, većina ljudi je imala to iskustvo povezivanja hrane kao pružene brige od strane roditelja, baka, sva porodična slavlja tradicionalno su praćena bogatom trpezom, nije ni čudo što čin obedovanja povezujemo sa toplim osećanjima i određenom negom i brigom.
Međutim, vreme je da preispitamo tu paradigmu i da je reprogramiramo. Sada možemo razlučiti da briga i nega zapravo predstavljaju odabir namirnica koji je zaista dobar za nas. Sigurnost predstavlja saznanje da smo preduzeli šta je u našoj moći da budemo zdravi i da obezbedimo sebi sigurnu budućnost u okvirima naše kontrole. Priprema nutritivno bogatog obroka koji smo spremili sebi može predstavljati odraz ljubavi prema sebi i brige o sebi. Iskustvo nam je verovatno pokazalo da posezanjem za kratkotrajnim rešenjima samo pogoršavamo probleme i stvaramo dodatni pritisak od kojeg ćemo pokušavati da pobegnemo.
Ponekad kako bi se prestalo sa korišćenjem hrane kao mehanizma odbrane je potrebno prvo raditi na psihološkim uzrocima problema, ali ponekad je i postepeno bavljenje problemom ishrane i na neki način “oduzimanje” tog mehanizma i njegovo obesmišljavanje ono što nas podstakne da se suočimo sa pritiscima koji se nalaze ispod površine.
Koji god put bio vaš, imajte pre svega strpljenja prema sebi, imajte razumevanja da ćete grešiti i da greške ne znače poraz, one su neophodne i iako su zamorne, ako smo spremni da ih sagledamo i da iz njih učimo upravo će one biti činioci našeg uspeha. Kada pogrešite i kada čujete osudu, tuđu ili najčešće svoju, izborite se za sebe i svoje pravo na grešku, pristupi sebi sa razumevanjem i poštovanjem koje zaslužujete, naposletku svi smo mi ovde da bismo učili i niko nije skapirao sve. Ja prva stalno pravim nove greške, ponekad ponavljam i stare, razumevanje za greške koje pravimo ne znači da se odričemo napretka, naprotiv, takav stav nam i pruža šansu da bez osećaja krivice sagledamo kako možemo biti bolji i šta je ono što je zaista najbolje za nas.
Keto, LCHF, Mrsavljenje, Dijeta, Keto ishrana, Keto Dijeta, Emocionalno prejedanje
- Pregleda: 14730